Herojstvo jedne majke

Simbol stradanja u Drugom svjetskom ratu Kozare i Potkozarja, kao i cijele Jugoslavije, svakako je fotografija Žorža Skrigina, načinjena na Kozari, januara 1944. godine. Na fotografiji se nalazi Kozarčanka, Knežopoljka, Milica Tepić sa sinom Brankom na leđima, i kćerkom Dragicom. Skrigin je slikovito opisao kako je nastala ova fotografija:

„Januarsko zubato sunce diglo se dosta visoko kada smo dobili obavještenje da krenemo prema Knežopolju…Gostoprimivi Kozarčani htjeli su da nam olakšaju ovu ofanzivu, pa smo dobili čak i konje za jahanje…Zajedno sa nama kretao se i veliki zbjeg. Svi su oni bili natovareni stvarima potrebnim za duže vrijeme. I kada smo sišli u Knežpolje, vidio sam jednu ženu koja je išla izolovano od ostalih. Ona je vodila jedno dijete za ruku, a drugo joj je bilo privezano na leđima, osim djeteta, nosi i neophodne stvari za odbranu od zime i duže ofanzive. Tu su bili: jorgan, torba sa hranom, pa čak i lonci. Jašući pored nje čekao sam priliku da je bolje snimim…Otrčao sam dvadesetak metara ispred nje i legao u travu, čekajući da naiđe. Duboko zamišljena ona se približavala, držeći i dalje ruku na licu. I konačno izraz koji sam htio sa snimim, bio je ispred mene.“ Kada je Skrigin pitao Milicu gdje se zaputila ona mu je odgovorila „U prvoj su mi muža ubili, sad su i kuću spalili. Eh da mi nije ovo dvoje, znala bih ja kuda“.

Sin Branko je doživeo starost i preminuo je prošle godine, Dragica pre 40 godina, a majka Milica 1949. od tuberkuloze. Deca su prešla da žive kod ujaka. Loza se nastavlja Branko je imao petoro unučadi. Rat u Jugoslaviji ga je opet naveo na put izbeglištva, ali i to je preživeo i to opet putem Kozare.

Fotografija kao svedok stradanja i borbe za opstanak nalazi se kao jedan od eksponata u Muzeju holokausta u Aušvicu.

Foto: Radioaktivni komarac/instagram